Friday, February 03, 2006

I posle nas smo mi tu ,
ostajemo sami pod zvezdama,
i samo pod nebeskim svodom,
lutajuci horizontima zivota,
kao po sopstvenoj kuci,
i cekajuci jedni druge,
da bismo ziveli i bili sretni,
zauvek i zajedno,
a tuzni smo,
kao i stihovi ovi,
koji govore o nama,
nama samima koji polako nestajemo,
u dubinama vremena,
izgubljeni u svemiru i prostranstvu,
kao malo zrno prasine u pescanoj oluji,
kao kap vode u okeanima tuge,
i zal za vecnosti koji u nama bdi.
Made by Snejks!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home