Sunday, February 05, 2006

Kameno srce
a meka duša,
i svet oko nas,
koji se ruši,
kamen po kamen,
a mi smo
nemi posmatrači
naše propasti.
Posmatramo sve
oko nas što se dešava,
kao da to nismo mi,
kao da to nisu
naši snovi,
trud ,
i naša vera
u lepše sutra.
Nemoćni smo,
a iznutra vrištimo
a glasa nema.
Naše unutrašnje
biće se buni,
celom dubinom duše,
i znam jednoga
sunčanog dana,
dotaknut će svi
svetlost sreće,
i tada će se čuti naš glas
daleko!!!
Made by snejks!!!!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home