Monday, February 13, 2006

Ostadoh bez teksta,
zaplakah u sebi,
tužni dani
su mi još tužniji
sada .
Sam sam , ostavljen,
prepušten samoći,
bez prijatelja,
bez lepih reči,
koji bi mi makar ponekada
ulepšali život.
Suzu pustih sada,
zamišljen duboko
i prepušten
svim osećanjima mojim,
koji su kao bura
na otvorenom moru,
jaki i snažni.
I sve me nosi,
i sve dalje i dalje,
daleko,
da nestanem
bez traga i glasa,
kao dašak vetra
u proletnjoj noći.
Made by snejks!!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home