Nemir mi steže grudi,
gubim dah svoj,
guši me jako.
O zašto sam još uvek tu?
O zašto me srce vuče amo?
Reči su mi teške,
i misli još teže,
bez ikakvog osećaja
za reči, tup.
A u glavi mi tutnji
kao da talas me nosi
na površinu.
Izranjam i udišem
vazduh života i ljubavi.
Made by snejks!!
0 Comments:
Post a Comment
<< Home