Saturday, April 15, 2006

Idem na put,
odavno očekivan,
i veoma priželjkivan,
jer na kraju puta
čeko me neko,
neko ko bi
za mene život dao.
Čeka me sreća,
da unese malo
raznobojne svetlosti,
u život moj,
da mi da ljubav svoju
koju znam da odavno imam,
nju , ...moj život.
Put je predugačak ,
a čini se se tako blizu,
svaki minut je
kao večnost,
svaki kilometar
kao hiljadu milja.
Ona je moja duša,
koja leti visoko,
i celiva me u svakome trenu
i kada nismo zajedno,
misli na nju
mi daju snagu i radost,
kao kad neko
doživi drugu mladost.
Volim je svim srcem,
i samo moje biće
uzdrhti kad pomislim na nju,
a kada joj vidim sliku
zaplačem od sreće,
jer znam da me voli
beskrajno i dugo.
Zbog nje
u vatru bih stao
i ako treba ,
sa celim svetom se posvađao,
zbog nje , jer ja
Volim je, znam .
Made by snejks!!!!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home