Sunday, March 12, 2006

Sada sam tu,
a sledećega trena
ko zna gde?
Putevi naši
svuda odlaze,
ali mi ostajemo tu
u beskraju ovom.
Kao magnet
nas vuče
mesto ovo,
gde reči izrastu,
i budu veće od ljudi
koji ih pišu.
Tu gde slova
izrastaju u reči,
gde misli prestaju,
gde pisci nastaju,
tu gde svi mi
nadjemo svoj mir.
Tu smo sretni,
čili i vedri,
ponekada tužni
i uvek sretni.
Tu gde stihovi
iz duše kreću,
pronađosmo sreću.
Made by snejks!!

0 Comments:

Post a Comment

<< Home