Friday, May 11, 2007

Pretrneh,
hladan sam kao led,
ne uzbudjuju me
nesrece velike,
tragedije ,
bez pocetka i kraja,
besmislene
Životne price koje nas lome.
Daj zagrli me na momenat
da osetim da si tu,
daj mi tren u zivotu tvome
da se izgubim u njemu,
da me vetar ponese ka tebi
izdaleka ,
daj me zagrli
kao da nikada nisam bio ovde
vreme leti
i život je kratak ,
kao tren
koji isparava
i zivot koji to nije,
kao pahulja koja se istopi na dlanu.
Znaj da volim te,
ali si daleko,
beskrajno,
i bez nade
da cemo se ikada sresti
nas dvoje.
Made by snejks!!