Thursday, March 16, 2006

Opijen ljubavlju,
željom i strašću
za tobom ,
ne primetih
tamne oblake
nad nama,
koja nam preti,
i ugrožava sreću,
koju stvorismo
za nas dvoje.
Naša sreća
smeta drugima,
jer ne žele
da vide ljubav
kad cveta
među nama,
i oni žele
da nas
rastave zauvek.
Ne žele sreću
u našim očima,
ne žele ljubav
u našim srcima,
i ne vide
taj osećaj
svima bliski.
Zagrli me sada
jako i nežno,
i daj mi ono
što mi uvek daješ,
i ne puštaj me
nikad više,
da zapališ
ljubav moju,
da stvorim oko nas
neprozirni oblak sreće,
i da nas sakrijem,
od tuđih pogleda
zauvek u njemu.
Made by snejks!!!

Maleni nemiru
u grudima mojim,
miruj srce,
a znam da kad je
vidim u daljini,
ti poskočiš od sreće
i udaraš snažno
od sreće
i želje za njom.
Želiš da potrčiš,
do nje brzo,
brže nego
što bi moje noge
moje telo
nositi mogle,
i trenom prevaljivati
velike daljine.
U mislima smo
zajedno i kada
daleko smo,
jedni od drugih,
jer to je ljubav
koja nas spaja,
tako različite
a čini nas
jednim bićem.
Made by snejks!!!

O da li znaš
koliko te volim,
da li si svesna toga?
Celim bićem
treperim za tebe,
ruke mi zadrhte
kada te ugledam,
i glas mi promukne
a srce me stegne,
a reči ne izlaze
ni glasak iz mene.
Kao kap vode,
na dlanu te držim,
i čuvam za sebe
sebično i zauvek.
Lepota tvoja je
blistava i nemerljiva,
lice ti je uvek
vedro i sa osmehom,
telo kao u neke
boginje sa olimpa,
oči ti sjaju
zelenom bojom
kao dva dijamanta.
Ti si stvorena za
ljubav ,
kao cvet si
koji procveta
i daje boje na laticama
sve lepše i lepše,
i čak da odeš
bez reči i traga
pamtiću te i voleti
celoga života.
Made by snejks!!!

Sunday, March 12, 2006

Držim te u naručju
i u mislima te ljubim,
ne razmišljam više
već ti se samo dajem,
i ne očekujem
ništa zauzvrat.
Nesebično voliš,
i ja sam zauvek tvoj,
nema mi prepreka
jer dobijam tebe,
i ljubav tvoju.
Grli me srcem,
grlim te dušom,
u očima nam
sjaj svih zvezda
na noćnom nebu.
Ceo je svemir naš,
a mi tako mali
i izgubljeni u njemu
u našem malom svetu,
a nije nas briga
za ostatak beskraja.
Mi smo ti
koji smo bitni,
jedno za drugog,
dva srca
a zauvek jedno.
Made by snejks!!!

Kada prođe sve
ja biću tu,
i čekati ću
sa ljubavlju svojom,
da se desi ono
što je trebalo biti,
davno , davno , pre.
Sećam se i sada,
kao da je danas,
na dan kada smo se sreli,
kraj potoka što žubori,
i sliva se u kotlinu.
Bilo je proleće i
ta predivna polja u planini,
bila su cvetna,
i čula se graja
na hiljadu ptica,
koje su proletale
iznad nas.
Bili smo mladi
i željni života,
hteli smo ljubav večnu,
a dobili smo tugu
i daljinu nesretnu.
Na dan kada si otišla,
sam sahranio sebe,
u potoke tuge i bola,
kada dodjoh sebi,
bilo je kasno,
i zarekoh se tada
"Moje srce ,
voleti drugu neće"
i od tada tu čekam
da se vratiš meni.
A sve prolazi
i ti si sve dalje i dalje.
Made by snejks!!!

Od malena te volim,
pratim ti korake,
i svaki tvoj pokret,
i znaj da tu sam
ako ti trebam.
Da te pridržim
kada padaš,
da te utešim
kada te
napusti ljubav,
da ti budem naslon
u teškim vremenima.
Svojom pažnjom za tebe
ja pokrivam sebe,
i sakrivam se,
iza velikog zida,
i on je moj štit,
moja odbrana
od samoga sebe.
Nešto u meni tinja,
i znam da
ako pridjem bliže
izgoreću ,
zbog ljubavi svoje
k` tebi.
A znaj da boli,
i nema leka,
ni cela večnost,
nije dovoljna
za ovu ranu
da zaceli.
Volim te do beskraja
i znam da sam na
korak do sreće,
u večitoj tuzi,
tako blizu a tako daleko.
Made by Snejks!!!

Sada sam tu,
a sledećega trena
ko zna gde?
Putevi naši
svuda odlaze,
ali mi ostajemo tu
u beskraju ovom.
Kao magnet
nas vuče
mesto ovo,
gde reči izrastu,
i budu veće od ljudi
koji ih pišu.
Tu gde slova
izrastaju u reči,
gde misli prestaju,
gde pisci nastaju,
tu gde svi mi
nadjemo svoj mir.
Tu smo sretni,
čili i vedri,
ponekada tužni
i uvek sretni.
Tu gde stihovi
iz duše kreću,
pronađosmo sreću.
Made by snejks!!

Wednesday, March 08, 2006

Veliki je dan sutra,
"Dan žena" 8 Mart.
Sutra će muškarci
darivati žene,
pažnjom , nežnošću,
svojom ljubaznošću.
Po kojim cvetom,
malenim darom,
velikim srcem
i vedrim duhom.
Ja vam dajem sebe
mesto nekoga dara,
Po belu radu
da ostanete uvek
vedri i čili,
po crvenu ružu
da vam obrazi
uvek gore zdravljem,
po cvet
da ostanete zauvek mladi.
Sve najlepše želje,
i još mnogo leta,
da vam ljubav cveta,
od srca vam želim.
Made by snejks

Polako se dižeš,
slomljen od umora,
ukočen od bolova
budiš se iz sna
i dospevaš u košmar
svakodnevnice.
Promrzlih prstiju,
i smrznutog nosa
ustaješ lagano,
tera te neumoljivi
zakon opstanka,
novi je radni dan.
Odlaziš na posao,
a oko tebe sva
smrknuta lica,
bez osmeha,
svi opterećeni
sopstvenim brigama,
koja kao da mogu
biti i tvoja,
jer su iste brige
kao i tvoje.
Tupo odrađuješ
svoj radni dan,
dan kao i svaki drugi,
ne razmišljaš,
kao konj
kome su stavili
uzde i koji vidi
samo pred sobom
a ne i teret
koji vuče za sobom,
kojega usput
nahrane i napoje vodom
da bi mogao i
dalje da radi
za ništa.
Odlaziš kući,
umoran od svega,
besan na sebe i druge,
i pomisliš ponekad
"o zar je ovo život
koji sam čekao celoga
svog života,
sutra će možda biti bolje"
a znaš šta te sutra čeka.
Umoran od svega,
legneš da se odmoriš,
jer znaš
"sutra je novi radni dan".

Made by snejks!!!

Tuga me hvata,
samoća me mori,
teški mi dani.
a još teže noći.
SAM
o kako je to tužno i izreći,
niko nije zasluzio
da ostane sam.
Fizički nismo sami
ali kao da jesmo,
jer svi ti pogledi ljudi
koji nas okružuju,
prolaze kroz nas,
kao da ne postojimo,
kao da nas nema,
a tu smo , sami,
kao da smo odbačeni,
kao neka stara krpa
koja nam sada
ništa ne znači,
a zaboravljamo
da nam je nekada
značila sve.
O zašto to bude tako,
zar mora tako biti,
nešto što je bilo vrednost
do juće,
danas ništa ne vredi.
Više ne cenimo
vrednosti neke,
a uvek gubimo,
i kada shvatimo
da gubimo,
tada je kasno,
tada smo sami
i ostavljeni,
kao da smo obogaljeni
za deo sebe samih.
Deo nas ,
ostao je negde
daleko iza nas,
iščupan iz srca
ili duše naše,
ostavljen i zaboravljen.


Made by snejks

Sva naša zajednička sećanja,
vrede, onoliko koliko cenimo
sami sebe i druge.
jer su sećanja prolazna
i najčešće kratko traju.
Ali sve to , ne vredi ni približno
koliko jedan zajednički momenat,
u ovome trenu.
Jer živeli smo juče
treba živeti i sutra
ali sada je taj osećaj
nemerljiv, niti rečima i
li bilo čime drugim .

Setih se ponekad, minulih druženja i tada me uhvati seta i želja za novim poznanstvima, kao i tuga za onima koji više ne dolaze. Sutra će biti tačno godinu dana kako sam uveo internet i otpočeo ovo druženje sa ljudima sa druge strane, nevidljivima , interesantnima , sa ljudima koje sam upoznao neke veoma dobro a neke ne. Sa nekima nisam nikada došao u kontakt , sve se svodi na to da ponekada nisam imao ni vremena za chat a ni za forum. Ja se iskreno nadam da ću u sledećih godinu dana upoznati još barem toliko poznatih osoba koliko do sada i da ću napisati gomilu novih pesama i postova kako na ovome forumu tako i na ostalim meni dragim sajtovima. Hvala svima koji su mi u proteklom periodu pružili zadovoljstvo da se sa njima upoznam i nadam se da će oni ostati uvek onakvi kakve sam ih ja upoznao, hvala im na njihovoj podršci i razumevanju!!!



Ponekada me
uhvati seta,
i tuga za prošlošću,
i tada se setim
svojih prijatelja
i dobijem nadu
u lepše sutra.
Hvala vam od srca
jer ste tu
i postojite
jer da nije vas
ne bi ni ja
postojao.
Tu i Sada,
prošlost
i budućnost
za sve nas.
Hvala od srca!!!


Svim mojim prijateljima od srca hvala. Snejks . 28.02.2006