Wednesday, May 24, 2006

Toplo majsko veče,
u sobi ugašeno svetlo,
otvoreni prozori,
i gledam kroz tamu.
A u tami noći
jedan ceo
novi svet postoji,
i budi se polako.
Čuje se udaljena muzika
cvrčka što svira,
trepere zvezde na nebu
i buka koju pravi potočić
koji neumorno teče
uz našu kuću.
U daljini se polako bude
usamljena svetla grada,
a ja te čekam,
jer znam da stižeš sada.
Ulazis lagano ali sigurno,
svaki tvoj korak
odzvanja u tami,
a ja, ja drhtim od sreće
što si tu i što te
imam kraj sebe.
Poljubac traje dugo,
ostajemo bez daha,
kao neprobojni zid
oko nas
koji nas štiti,
zagrljeni u tami
kao jedno zauvek,
a ostali svet za nas
prestaje da postoji.
Made by snejks !!!

Prestao sam da mislim,
odavno o posledicama
svojih postupaka,
ne razmišljam glavom
već srcem i dušom.
Prestao sam da mislim
o tome šta će
drugi misliti o meni,
biću prirodan zauvek
pa makar me to koštalo
nečijih mišljenja,
puno je bitnije
moje mišljenje o sebi,
i na tome će se
poznati pravi prijatelji.
Prestao sam da mislim
o iskrenosti drugih ljudi,
jer me to ne zanima
"Živi svoj život i
pusti druge da žive"
to je moj moto
i njega se držim,
jer ako ne prihvatim sebe
kako ću druge.
Prestao sam da mislim
o tuđim problemima,
i otužnim pričama
jer ceo svet je pun tuge,
i shvatio sam
da bih se izgubio u njemu.
Prestao sam da mislim
čak i o sreći,
jer nju ili imaš ili nemaš,
u najvećim momentima tuge
se dese najsrećniji događaji
ili obrnuto se desi.
Ja mislim da sam srećan čovek
jer sam prestao da mislim,
i vodim brigu o ljudima i o
ljudskoj ograničenosti uma,
koja svakim danom stvara
sebi nove prepreke
u vidu lažnoga morala
i ograničava kreativnost duha,
DA SADA SAM SIGURAN
DA SAM SREĆAN ČOVEK
jer sam prestao da mislim !!!
Made by snejks!!!

Nova zora sviće,
sunce se polako probija
kroz veo tamne noći,
i gasi zvezde što sjaju.
Jutro je ,
a ptice cvrkuću
iz svega glasa,
a u obližnoj reci
se voda blago talasa.
Pogled na polja zelena
odmara oči,
posle blago nemirne noći,
nisi mi dala da spavam,
a meni je lepo,
jer tebe ću
i budan da sanjam.
Zagrli me nežno,
da ti prenesem
toplotu sunca ,
što moje srce
upija za tebe,
i da ti dam još
jedan delić sebe.
Kad hodas biću ja staza,
kad letiš vazduh oko tebe,
kada plivaš biću voda,
i misao tvoja kad voliš
biću zauvek tada.
Nosim te nežno
na rukama svojim
a ruke ti oko mog vrata,
lagana si jer te ljubav nosi
i zbog toga te
ne ispuštam , nikada.
Made by snejks!!!

Prst sudbine me drži,
dobro društvo oko mene,
kao lepak koji me zalepi
na ovo divno mesto.
Na mesto gde upoznah
jako puno raznih ljudi,
i svako od nas je
priča sama za sebe.
Ponekada dodjem i čitam,
mogao bih satima tako
a ponekad dodjem
i poželim nešto i napišem.
Tada reči same poteku,
bez kraja i ne misleći o njima,
i neznam odakle potiču
nit znam dali će negde stići.
A stihovi izviru iz mene
kao reka beskrajna,
nekad srećna ,ponekad tužna ,
i gube se negde u daljini.
Htedoh reći još nešto,
ali stadoh jer
sve ima svoj početak i kraj.
I najlepša predstava se svrši jednom
i zavese se tada spuste,
a mi se vidimo na nekoj novoj predstavi!!!
Made by snejks!!

Svet se ruši,
planine se lome,
poplave i suša
vladaju svetom,
gomila nesreće
visi nad nama,
ali ja to ne osećam.
Priroda se brani
svom snagom
od svojih
zlotvora i mučitelja,
od nas
ali ja to ne primećujem.
Ne vidim , ne čujem,
vidim samo nju,
ljubav našu
kako raste i raste,
i pravi zaštitni zid
oko nas.
Vidim tebe i sebe
zauvek zagrljene
u dobru ili zlu,
kada mi priđeš
ja treperim od sreće,
skakao bih od radosti
ali nesmem,
jer noge klimave
jedva me drže
a znam da znaš
volim te zauvek.
Jedna tvoja reč
i krenuo bih u rat,
jedna tvoja misao
osvojio bi svet za tebe
dao bih sve što mogu.
Od srca tebi
volim te
kao slep.
Made by snejks!!!